Što je muzikoterapija?
Postoji više vrsta muzikoterapije. Većina ljudi najprije pomisli na bubnjeve, improvizaciju i sviranje instrumenata – to je aktivna muzikoterapija i najčešće se koristi u radu s djecom. No, kad je riječ o odraslima, češće se koristi receptivna muzikoterapija – ona u kojoj se glazba sluša, a ne svira. Najpoznatiji oblik receptivne terapije je Guided Imagery and Music (GIM), ili kako bismo mi to rekli – glazbom vođena fantazija. Kod nas još nema službenog prijevoda jer je ova metoda, iako priznata u svijetu, u Hrvatskoj još uvijek prilično rijetka. Terapeuta koji se bave GIM-om trenutno ima doslovno – za brojati na prste jedne ruke.
Meni je GIM bila prva terapeutska ljubav – upravo ona me povela iz svijeta glazbe u svijet psihologije. Kroz ovu metodu doživjela sam emocionalna iskustva i uvide u dijelove sebe do kojih nijedna druga terapija prije nije doprijela. Toliko me to sve dirnulo i potaknulo da sam na kraju i doktorirala na ovoj metodi, a danas je i dalje proučavam kroz različita istraživanja – s nadom i željom da ta iskustva prenesem i na svoje klijente.
A što je GIM?
Guided Imagery and Music (GIM) je tip muzikoterapije koja se oslanja na glazbu kako bi potaknula unutarnja iskustva i slike iz podsvijesti. Koristi posebno odabranu klasičnu glazbu koja pomaže u istraživanju vlastitih misli, osjećaja i dubljih slojeva svijesti – sve u svrhu osobnog rasta i iscjeljenja. Jednostavno rečeno – GIM je prilika da se kroz glazbu povežeš sa sobom na dubljoj razini, u sigurnom i podržavajućem okruženju.
Ova vrsta terapije korisna je u različitim životnim situacijama, posebno za:
Tugovanje i depresiju
Anksioznost i strahove
Traumu
Traženje svrhe i identiteta
Duhovna i transpersonalna putovanja
Kako izgleda sat?
Svaka Guided Imagery and Music (GIM) sesija kreće s opuštenim razgovorom – terapeut osluškuje kako se osjećaš taj dan, kakva ti je energija i prema tome bira glazbeni program koji će te pratiti kroz iskustvo.
Zatim se udobno smjestiš, zatvoriš oči i uz nekoliko laganih smjernica uđeš u stanje opuštenosti, pripremajući se za glazbu. Kad glazba krene, nema klasičnih sugestija ili vođenih uputa – umjesto toga, ti si taj koji vodi put. Dijeliš s terapeutom što ti dolazi, koje slike, misli ili osjećaji se pojavljuju, a terapeut je tu kao podrška i svjedok tvog unutarnjeg putovanja.
Glazbeni dio obično traje 35-45 minuta, nakon čega se polako vraćaš u budno stanje, a na kraju sesije zajedno s terapeutom pregledavaš i osvještavaš svoje iskustvo kroz razgovor ili različite kreativne tehnike (crtanje mandala, rad s glinom, kreativno pisanje, itd.).